Zdravstvena nega uobičajeno podrazumeva brigu, pažnju i pomoć osobama koje su bolesne ili jednostavno zbog svojih godina nisu u stanju da same obavljaju uobičajene svakodnevne stvari pa su upućene na druga lica, bilo iz svog najbližeg okruženja (deca, unuci ili bliža i dalja rodbina i prijatelji), bilo na profesionalne službe poput ZdravstvenaNegaEliksir.rs koje se upravo time bave.
Nekada je samo u pitanju pomoć pri odlasku kod lekara, uzimanju lekova ili korišćenju određenih pomagala, a u nekim slučajevima – privremena ili stalna nepokretnost ili nedovoljna pokretljivost ove osobe su upućene na pomoć drugih tokom čitavog dana i u svim svojim aktivnostima, počevši od umivanja i hranjenja pa sve do odlaska u toalet.
Fizičko preživljavanje i mentalna higijena
Međutim, zdravstvena nega, malo šire posmatrano, nije samo puko omogućavanje fizičkog preživljavanja osoba koje su zašle u neke godine, popularno nazvane treće doba. Ne kaže se zalud “u zdravom telu zdrav duh”, niti “kakve su ti misli, takav ti je život”. Dakle, svojevrsna mentalna higijena jednako je važna kao i briga o stanju tela.
Svesni onoga što ih čeka po ulasku u to treće doba, bilo samim činom starenja (ukoliko su nezaposleni), bilo posle odlaska u penziju, mnogi ljudi se na vreme pripremaju za taj život za koji se vezuju manja aktivnost, kao i osećaj da su bespotrebni pa čak i manje vredni, isuviše slobodnog vremena (s kojim mnogi ne znaju šta će) i neminovno razmišljanje o prolaznosti – svega, pa i njih samih.
Postoje ljudi koji jedva čekaju taj višak slobodnog vremena, kako bi se posvetili svojim unucima, kućici na selu, omiljenim hobijima za koje nisu imali vremena do tada, učenju stranih jezika, pecanju, putovanjima, čitanju, gledanju filmova, rekreaciji, igranju šaha, šetnjama, plesu, planinarenju…
Mnogi se još tokom radnog veka edukuju, pripremajući se tako da to svoje treće doba provedu sa što manje stresova, koje sobom neminovno donosi tako značajna promena u životu, kakva je prekid radne aktivnosti, uz vezanost za kuću, manje obaveza i višak vremena. Pa slede savete lekara da, zarad upošljavanja moždanih vijuga, počnu da uče ne tek bilo koji strani jezik, već one koji spadaju u istinski teške, tipa kineskog ili persijskog. Ili rešavaju ukrštene reči i sudoku. Ili se opredele za neku aktivnost koju obavljaju u tačno određenom terminu, tačno određenog dana – recimo, igranje karata ili šaha sa prijateljima (svakog četvrtka u 17 sati, na primer), pohađanje škole plesa, slikanja, tkanja, pravljenja keramike, heklanja i pletenja…
Mnogi ljudi su tek pod stare dane otkrili neke svoje, davno zapretene talente, koje su tek sada u mogućnosti da ispolje u pravom svetlu. Tome posebno doprinose ona udruženja penzionera čiji se rad svodi ne samo na korišćenje opštinskih dotacija pri organizovanju izleta čiji je osnovni cilj točenje lekovite vode u nekoj banji, već su tako organizovana da svojim članovima, uz organizovanje izleta, zabava na kojima se druže, odlaske u banje i ostala lečilišta i odmarališta, pružaju i mogućnost da se kreativno iskažu.
Organizuju pevačka društva, koja su vrlo rado viđeni gosti na lokalnim proslavama državnih i ostalih praznika, raspisuju konkurse za najbolji putopis, najlepšu pesmu ili priču. Priređuju kulturno-zabavne večeri, na kojima se takmiče u pevanju, plesu, recitovanju…
Radovanje svakom novom danu
Sve ove aktivnosti usmerene su ka tome da osobe u starijem dobu, uz samu fizičku aktivnost, neguju i svoj duh. Da zadrže samopoštovanje, da ne gube volju za životom, da se raduju svakom novom danu, svakom novom susretu, svakom novom koraku koji naprave ka obogaćivanju svoje ličnosti. Da se osećaju korisnim i potrebnim.
Jer, starost je, uz sve one neminovne fizičke posledice koje godine sobom nose, jednako i stanje uma. Nisu jednako zdrave, vitalne, nasmejane, raspoložene pa i korisne i sebi i drugima osoba koju mrzi da se pokrene i čitav dan provede krećući se od stola za ručavanje do ležaja ili fotelje u kojoj joj je osnovni alat daljinski upravljač i ona osoba koja jedva čeka da svane, kako bi krenula u sve one avanture koje je za sebe izabrala, od šetnje ili laganih vežbi, preko odlaska na pecanje ili šetanje psa, pa sve do večernjih časova plesa ili pevanja u horu.
Uz svu onu negu koju će mu pružiti drugi ukoliko za tim jednog dana i bude bilo potrebe, pre nego što do toga dođe, svaki čovek bi trebalo da zdravstvenu negu pruži i sam sebi. Kako bi, što je moguće na duži period, odložio to vreme kojeg se svi pribojavaju – biti zavistan od drugih. A to upravo znači zadržati, sačuvati duh mladim, očuvati mentalno zdravlje, čime će se uticati i na to da mozak bude biološki mlađi od onoga što piše u krštenici. Uostalom, činjenica je da određene aktivnosti i sam životni stil utiču na to naš mozak bude zdrav i mlad, što za sobom povlači sveukupno psihofizičko zdravlje.
Aktivan život u starosti, naravno u skladu s godinama i bez opasnih preterivanja, podrazumeva ne samo doprinos fizičkom zdravlju, već je dokazano da je i vrlo efikasan “lek” protiv depresije i demencije. I uz to, ne bi bilo zgoreg podsetiti i na činjenicu da neaktivne osobe, koje su izgubile elan, polet i interesovanje za sve oko sebe, osećaju posledice vezane i za kognitivne sposobnosti.
A svako na ovom svetu bi se stresao samo da zamisli sebe kao bespomoćnog starca, daleko starijeg od svojih godina, koji se jedva kreće i ne uspeva da razume šta mu neko priča.
Za kraj naučnici poručuju da oni koji sebe doživljavaju starijim ili čak starim, treba da budu svesni da njihov mozak brže stari. Te bi savet bio da procene svoj način života, svoje navike i aktivnosti i preduzmu mere koje će usporiti i okrenuti postojeće stanje na bolje.