Hiruško lečenje diskus hernije

Jedna od najčešćih intervencija u neurohirurgiji jeste operacija diskus hernije. U prilog učestalosti oboljenja ide činjenica da ova tegoba pogađa kako stariju, tako i mlađu  populaciju. Široka učestalost ali i brojna izvođenja hiruških zahvata doveli su do bržeg unapređenja operativnih metoda lečenja diskus hernije. Napredak u ovoj oblasti seže do neinvazivnih operacija kičme, čija je glavna odlika minimalna traumatizacija tkiva kojom se izbegava bilo kakva hiruška intervencija i pristup do „problematičnog“ mesta.  Hiruškim putem , vrlo precizno, se rešava diskus hernija i/ili suženje kičmenog kanala tzv. stenoza.

Šta je diskus hernija?

Diskus hernija je izmeštanje međupršljenskog diskusa i pritisak na nerv. U najvećem broju slučajeva lokalizovana je u lumbalnom delu kičme. Ipak, ređe se može javiti i u vrtnom delu. Nastaje tako što međupršljenski diskus napusti svoj prostor i izvrši pritisak na koren. To za posledicu ima reflektovanje snažnog bola. Diskus hernija je najzastupljenija u najproduktivnijem životnom dobu, između 30. i 45. godine. Indirektno predstavlja i društveni problem jer lečenje može da potraje i za to vreme onemogući pacijenta da obavlja svakodnevne obaveze. Isto tako može smanjiti kvalitet života usled učestalih i intenzivnih bolova.

Brza i neinvazivna intervencija

Hiruško lečenje se razvijalo decenijama. Minimalno invazivne operacije i intervencije, kroz brojna klinička iskustva, daju potvrđeno veliki broj prednosti: kao što su kratkotrajno opterećenje anestezijom, rana mobilizacija pacijenata, brzo ustajanje koje se dešava istog dana, rano bolničko otpuštanje i najbitnije vrlo brzo vraćanje svakodnevnom životu.

Hiruški zahvati se uglavnom izvode u opštoj anesteziji. Postoje i slučajevi operativnog tretiranja diskus hernije koji se mogu obavljati i u lokalnoj anesteziji. Sama intervencija ne traje dugo, što je posebno značajno za pacijenta koji nije opterećen dugotrajnom anestezijom.

Indikacija za neinvazivno hiruško lečenje diskus hernije

Svaki pacijent koji nema izražene deformitete kičmenog stuba može da se podvrgne nekoj od savremenih neinvazivnih metoda hiruškog lečenja diskus hernije. Kod pacijenata sa izraženim deformitetima kičmenog stuba najpre se pristupa drugim vrstama operacija koje prevashodno imaju za cilj stabilizaciju i korekciju deformiteta. Metoda kompletne-endoskopske operacije je u najužem smislu reči minimalno invazivna – kroz prostor od nekoliko milimetara, uz potpunu netraumatizaciju mekih tkiva dolazi se do ciljanih mesta i postižu se najbolji rezultati.

Kako prepoznati prve znake diskus hernije?

Odgovor na ovo pitanje je vrlo kratak – bol. Bol, koji nastaje kao posledica degenerativnog procesa, „progovori“ iz samog pacijenta. Diskus henrija može biti posledica procesa starenja, (ne)sportskih povreda, načina života (sedetarnog životnog stila), teški fizički poslovi, nepravilno vežbanje itd.

Simptomi mogu varirati i u većini slučajeva zavise od faze u kojoj se diskus hernija nalazi.

Prvo rešenje svakako treba da bude fizikalna terapija, koja neretko samo maskira, ublaži ili privremeno odloži bol. Sledeći izbor je svakako hiruško tretiranje diskus hernije, posebno neinvazivnim metodama. Lečenje diskus hernije je individualno.

Začarani krug

Spazam okolozglobnih struktura javlja se kao posledica iskliznuća diskusa. Mišići reaguju spazom i ulazi se u začarani krug u kome spazam izaziva bol i ograničenje pokreta. Zato je važno rano oslobađanje nerva pritiska. To se najčešće vrši manuelnom terapijom tj. kiropraktikom koja predstavlja prvi izbor u lečenju. Time se pacijentu olakšavaju tegobe kroz umanjenje bola i spazma.