Uvek postoji dilema u vezi sa korišćenjem prisluškivača. Kada kažemo dilema, mislimo na moralnu jer je pitanje lagalnosti njihovog korišćenja zakonom uređeno. Naime, u nekim slučajevima postoji dobra namera, ali sa druge strane niko ne želi da se zalazi u njegovu intimu i niko ne želi da bude prisluškivan. Tako da, osoba sa druge strane, odnosno osoba koja je prisluškivana, često neće razumeti ukoliko joj kažete da ste je prisluškivali zbog toga što ste imali dobru nameru, zbog toga što ste hteli da joj pomognete i slično.
U privatnom životu – zbog brige i bezbednosti
U privatnom životu korišćenje prisluškivača ljudi su skloni da pravdaju kada postoji iskrena i dobra namera. Naravno, kako utvrditi da li neka situacija zahteva korišćenje prisluškivača tj. da li je zaista to jedini način da se nekome pomogne. Na primer, najčešća situacija u kojoj nema dileme je kada roditelji prisluškuju svoju decu, posebno u situacijama kada su zabrinuti za njihovu bezbednost. Tada se smatra da je potpuno opravdano zaštiti dete po svaku cenu. Dakle, roditelji samo žele da ih zaštite, a ovo je jedan od mogućih načina. Takođe, saznali smo da su bračni partneri ti koji se često odlučuju na prisluškivanje, što zbog prevare, što u situacijama kada shvate da je partner u ozbiljnom problemu o kome ništa ne govori, pa na taj način pokušavaju da otkriju o čemu se zapravo radi i da li nekako mogu da pomognu.
U poslovnom okruženju – u cilju što boljeg posovanja
I u poslovnom svetu ponekad se smatra opravdanim korišćenje špijunske opreme. Dakle, poslodavac želi da njegova kompanija funkcioniše dobro i normalno je da ne želi da ga bilo ko drugi sabotira ili potkrada. Ukoliko neko radi na štetu firme, to samo znači da će firma manje zaraditi ili da će eventualo napraviti neki veći problem u poslovanju firme ili ugroziti njen ugled. Zbog toga poslodavac mora i o tome da vodi računa i nekada da sebi za pravo da koristi nedozvoljena sredstva kako bi ovo sprečio. Preduprediće mnoge loše stvari, zadržaće dobre radnike i otpustiće one radnike koji nisu doprinosili i koji su samo „oduzimali“ firmi – novac, vreme i ostale resurse.
Može li se zaista opravdati?
Ako vas činjenica da je korišćenje špijunske opreme u većini slučajeva zakonom zabranjeno ne sputava, razmislite još jednom o opradanosti ovog postupka. Da li je zaista to jedini način da nešto saznate? Koja je cena i koji je rizik koji takav vaš postupak nosi? Da li je zaista i neophodno da znate sve? Možda je ipak važnije izgraditi odnos poverenja i poštovanja i sa decom i sa parnterom/partnerkom, sa zaposlenima i kolegama. U odnosima u kojima postoji poverenje i poštovanje sve će sigurno bolje i efikasnije funkcionisati, a biće i manje stresa, nesigunosti i brige. Nesporno je da je danas lako saznati sve što vas je ikada interesovali, ali to i dalje ne znači da je dobro i da će biti korisno.