Postoji neko opšte prihvaćeno mišljenje da na ispitima najčešće varaju loši studenti, tj. studenti koji imaju lošije rezultate i duže studiraju.
Istraživanja su pokazala, kako to obično i biva, suprotno. Verovatnije će upotrebi pametnih satova za prepisivanje, bubica za studente, mobilnih telefona, plagiranju eseja i seminarskih radova da se okrenu najambiciozniji studenti, nego što će to uraditi oni koji samo jure šestice. Još jedno mišljenje, često dominantno, je i da studenti više varaju nego li studentkinje. Na osnovu podataka istraživača, pripadnice lepšeg pola podjednako se odlučuju na nečasne radnje, i ni u čemu ne zaostaju. Jedna stvar je nepromenljiva i u očekivanjima i u istraživanjima – oni koji jednom varaju, najčešće će varati ponovo.
Tradicionalno je teško doći do tačnih podataka koliko studenti varaju, jer studenti, pored toga što varaju, znaju i da lažu o tome da li su varali, čak i u anonimoj anketi. Brojke koje se najčešće pojavljuju govore da 45-48% studenata će bar jednom varati u toku svog akademskog života.
Decenijama se pretpostavljalo da za mehanizmima varanja najčešće posežu studenti kojima studiranje ne ide baš od ruke. Urbana legenda je počela da se raspada kada su na jednom univerzitetu u Ontariju, nakon što su profesori primetili da studenti prilikom vraćanja ispita na ponovno pregledanje, vrše nedozvoljeno dopisivanje i prepravljanje odgovora. Oni su nakon toga skenirali 3600 radova nakon prvog pregledanja. 448 studenata se žalilo na rezultate, i od toga njih 78 je varalo. Razlika između polova uhvaćenih prestupnika bila je beznačajna, a dve trećine varalica su bili studenti koji su smatrani za uspešne, mlade ambiciozne ljude.
Profesori se nakon toga nisu zaustavili i nastavili su istraživanja, u pokušaju da identifikuju na koje sve načine se u današnje vreme vara. Koliko su dobili pouzdane podatke – teško je reći.
Tehnologija ima apsolutni primat
I dok su se nekada veče pred ispit pisale puškice, sada se obeležavaju sajtovi za bržu pretragu pomoću telefona i u isti ubacuju fajlovi sa skriptama. Međutim, telefon nije lako koristiti neprimećeno u toku ispita, i najviše možete da računate na dve tri prilike, tako da ovaj metod je ipak za one koji su bar nešto učili. Čemu pribegavaju najbeznadežniji slučajevi? Pametnim satovima, špijunskim naočarima i bubicama za studente skoro da je nemoguće stati na kraj. Pored toga što je rizik mali, ova tri sredstva vam daju mogućnost ne samo da položite ispit za koji se niste uopšte pripremali, već da ga položite u velikom stilu, i sačuvate imidž nedodirljivosti i uspešnosti koji ste izgradili – tako da postaje jasno kakvi motivi stoje iza dela ambicioznih studenata. U nezvaničnim razgovorima, bubice za studente se izdvajaju kao najkorišćeniji uređaj. Bubice za studente su postale toliko popularne da ih je moguće i iznajmiti. Ako pak planirate na veliko, kupovina bubica za studente je rešenje.
Osim toga što su anketi dobili neke odgovore o načinima varanja, nikakve stvarne podatke profesori nisu uspeli da izvuku, i stoga kao jedino egzaktno merilo ostaje njihovo hvatanje studenata na delu. Ni ono naravno nije u potpunosti merodavno, jer nemamo pojma koliko je studenata uspešno varalo u toku polaganja, pa nije imalo potrebu da rad dodatno prepravlja. Borba između dve strane će se nastaviti, jer od kako je izmišljen sistem ocenjivanja i vrednovanja rezultata, postoje i ljudi koji pokušavaju da ga pobede.